Za mnoge tvrtke, viljuškari su bitni alati koji pomažu olakšati učinkovit prijevoz proizvoda, dijelova, zaliha i drugih materijala. Ali po svojoj prirodi, viljuškari su potencijalno opasni. Prema američkoj Upravi za zaštitu na radu, preko 96 000 ljudi je ozlijeđeno u viljuškarstvu - povezanih nesreća svake godine. S obzirom na to da u Sjedinjenim Državama ima oko 855.900 viljuškara, to znači da će otprilike 1 od 10 biti uključen u neku vrstu ozljeda svake godine.
Dakle, što viljuškara čini jednim od najneobičnijih komada opreme na radnom mjestu? U igri je mnogo različitih čimbenika.
1. Težina viljuškara
Većina viljuškara može podići tisuće kilograma sa svojim motorom jarbola i vilice. Imaju visoke kapacitete za podizanje jer se protuteža obično nalazi iza vozačevog sjedala, stvarajući konzolni sustav ispunjavanja.
Kombinacija protuteže i druge opreme viljuškara znači da su vrlo teške, često težine 9 000 funti (oko 4,5 tona) ili više, ili otprilike tri puta veća težina tipičnog putničkog automobila.
Ostalo je jednostavna fizika pretvorbe energije. Kad se teško vozilo sudari s nečim lakšim, poput osobe, čak i manji sudar može rezultirati ozbiljnim ozljedama.
2. Brzina viljuškara
Drugo razmatranje je brzina viljuškara. Za tako teško vozilo, mnogi viljuškari mogu putovati relativno brzo, obično na oko 18 mph (oko 30 km/h). Iako je ovo znatno sporije od automobila ili kamiona, brzina može biti kobna u ovoj situaciji kada uzmete u obzir kombiniranu težinu viljuškara i njegovog korisnog opterećenja, kao i činjenicu da vozač ne može uvijek vidjeti izravno ispred ili iza vozila.
Nadalje, umjesto da putuju otvorenim cestama poput automobila, gdje vozač može vidjeti kilometre naprijed, viljuškari obično rade u zatvorenim skladištima ili dokovima, gdje postoje brojni slijepi uglovi, visoki stalak i druge prepreke koje sprečavaju jasan pogled.
3. Dizajn viljuškara
Prema dizajnu, mnogi viljuškari imaju samo prednje kočnice. Iako ih to čini sigurnijim za parkiranje na rampama i drugim neravnim površinama, ove kočnice također otežavaju vozaču da se zaustavi u ravnoj liniji: to jest, stražnji kraj vozila ljulja.
Viljuškari su dizajnirani tako da su uravnoteženi stražnji -. Zbog svojih teških protuteža, oni nose značajan zamah pri kretanju prema naprijed ili unatrag, dodatno inhibirajući njihovu sposobnost da se odmah zaustave.
Mnogi viljuškari koriste svoje stražnje kotače (ili pojedinačne kotače, ovisno o modelu) za upravljanje. To im omogućuje da naprave oštre zavoje, ali također može uzrokovati ljuljanje stražnjeg kraja vozila, povećavajući šansu za sudar, posebno s neiskusnim operatorima. To je posebno važno za razliku od automobila: stražnji - upravljač kotača.
Iako su viljuškari potencijalno opasni, oni pružaju sigurno i pouzdano prijevozno sredstvo kada su operatori pravilno obučeni, a pravila o radu su jasno objašnjena i univerzalno provodila. Nadalje, s tehnološkim napretkom razvijaju se sve aktivnije sigurnosne tehnologije kako bi se operacija viljuškara učinila sigurnijim.
